PIŠE: Martina Hrupić
VRIJEME POTREBNO ZA ČITANJE: 5 min
Trčanje. Uvijek me slamalo. Uvijek je, nekako, bilo jače od mene... Time su znatiželja, ali divljenje prema onima koji su postali majstori istog postajali veći. Jedan od njih jest Sandro Novosel. Njegov trkački put onaj je upornosti i truda, neposustajanja i prelaženja fizičkih granica, a njegova je priča jedna sasvim posebna: o ljubavi prema trčanju.
Sandro Novosel svoj je prvi maraton istrčao u Splitu (Foto: Privatna arhiva)
Inače, mimo trčanja? 46 godina. Križevčanin rođen u Koprivnici. Po struci, profesor sociologije te zapošljiv, šali se, 'svugdje i nigdje', no trenutačno u gradskoj upravi kao pročelnik za društvene djelatnosti, kulturu, sport... Bio je jedno vrijeme i 'Zagrepčanin', radio i živio u glavnom hrvatskom gradu, no prije deset godina vratio se u Križevce. Kao član udruge P.O.I.N.T. bio je jedan od organizatora sad već tradicionalnog Pinklecfesta, festivala posvećenog putovanjima...
I uvijek je, reći će, nešto trčkarao. Prije 10-ak godina, upisao je i školu trčanja, u klubu Sljeme: 'virus trčanja' ga je, kaže, trajno zarazio, uz iznimku jedne manje pauze zbog ozljede. „Nedostajalo mi je fizičke aktivnosti... Čovjek se ulijeni i shvati da bi trebao malo poraditi na sebi, i po pitanju kondicije i da očuvaš zdravlje. A trčanje je univerzalni sport, nikad nije kasno da počneš, samo treba dobre volje. Jeftino je, doziraš si opremu, utrke, ono je zdrava navika“, pojašnjava Sandro.
Na splitskom maratonu (Foto: Privatna arhiva)
No, kod Sandra je ta 'zdrava navika' prerasla i u svojevrsno nadmetanje, i to sa samim sobom. Počelo je s polumaratonom. „U školama trčanja obično kažu da će priprema 'od kauča do polumaratona' trajati četiri do šest mjeseci. I tako se u mom slučaju, nakon četiri mjeseca, održavao polumaraton Julija i Romeo u Veroni 2016. godini. Rekli su 'probajte, vidjet ćete hoće li vam se dopasti'. Bio je to, kao u slučaju mladog glazbenika koji ima prvi nastup s bendom, kao neki test...“, prisjeća se Sandro.
Probao je. Svidjelo mu se. Jako! „Toliko me uhvatilo da sam samo gledao trkački kalendar. Pomalo i učiš što ti treba, kakve tenisice, odjeća, tajice, hlače, kapa, rukavice... Nije sve to ni jeftino, no izabereš si put“, kaže.
Sandro se okušao i u dužim formama: backyard ultra na jezeru Lapovac 2024. godine (Foto: Privatna arhiva)
Iako je pozorno pratio trkački kalendar, Sandro se 'slijepo' držao polumaratona, tih 21 kilometar trčao je punih šest godina. A onda je došao trenutak da isproba nešto novo, bilo je vrijeme za maraton. Prvih 'službenih' 42 kilometra u komadu pretrčao je 2023. godine, u Splitu, nakon 16 tjedana pripreme.
Polojska ultra 2024. godine (Foto: Privatna arhiva)
No, i prije nego što se snašao, u njegovu se trkačkom životu odigrao novi zanimljivi moment: kolege iz atletskog kluba Križevci rekli su mu za utrku na jezeru Lapovac kod Našica, tamošnju backyard ultru.
„Tu vrstu utrke je smislio jedan Amerikanac (op.a. Gary "Lazarus Lake" Cantrell, organizator famoznog Barkley Marathona) i u biti je utrka u kojoj nema pobjednika u klasičnom smislu, pobjednik je onaj koji ostane zadnji i u pravilu se trči puno više od duljine maratona“, objašnjava Sandro.
Backyard ultra na jezeru Lapovac (Foto: Privatna arhiva)
Dakle, kod backyard ultre, i to ove na jezeru Lapovac, priča ide ovako. Start je u 18 sati navečer, a sudionici se, ako žele ostati u utrci, svaki puni sat moraju pojaviti na startu, i to nakon što su pretrčali 6,7 kilometara dug krug oko jezera. Sam sebi daješ na izbor koliko ćeš biti brz ili se odmarati, ali ako želiš dalje, moraš se za tih sat vremena pojaviti na startu.
Ljubljanski maraton (Foto: Privatna arhiva)
I tako je Sandro četiri mjeseca nakon što je otrčao svoj prvi maraton, otrčao i svoju prvu backyard ultru: 10 krugova, ukupno 10 sati! Nakon toga, maratoni, ali i ultre, samo su se stali redati. Uslijedila je jedna u Slavonskom Brodu, na sportsko rekreacijskom centru Poloj, 50 kilometara, 2024. godine. Pa opet Lapovac, gdje se 10 krugova 'pretvorilo' u njih 12... 'Virus' je, mogla bih reći, udario na najjače: Sandro iza sebe trenutačno ima šest maratona, 30-ak polumaratona, humanitarne utrke, ukupno, procjenjuje on sam, oko 11 tisuća pretrčanih kilometara...
„Cilj mi je samo da se krećem i da vidim koliko mogu pomaknuti te granice... Ta utrka na Lapovcu je dobar izazov, zanimljivo je vidjeti koliko možete prkositi svom organizmu i pripremiti ga za napore“, kaže Sandro, priznajući da bi se jednom želio okušati u utrci na 100 kilometara.
Noćni cener 2022. godine (Foto: Privatna arhiva)
Naravno, fizička izdržljivost na koju je Sandro sada već navikao gradi se s vremenom. I to upornim radom. Tjedno odradi pet, šest treninga koje žonglira s poslom i drugim obavezama. Početkom tjedna radi rastrčavanja, srijeda i četvrtak su intervali, vikendom se trči dulje, od 15 do 35 kilometara... Najviše voli trenirati po mraku, navečer. To mu predstavlja, kaže, 'neku vrstu čišćenja od toga dana'. No, na kraju, sve se svodi na strast: ona te pogoni da riješiš svaki izazov koji ti se nađe na putu, pa tako i one tijekom duge utrke.
„Nema tu boli... Krajnje što mi prolazi kroz glavu je samo da izdržim. Nije to nikakva patnja, nego je na neki način meditacija, iako ti tijelo ne miruje. Nakon nekog vremena si kao stroj, ali svašta ti prolazi kroz glavu, vrtiš si rečenice iz filmova, stihove, scene iz života, mantraš, zbrajaš i oduzimaš... Vrtiš si neke riječi po glavi. Dođeš do granice, ali onda pomisliš 'pa, neću valjda sad odustati'...“, kaže Sandro. I nastavi trčati prema svom snu.
