PIŠE: Martina Hrupić
VRIJEME POTREBNO ZA ČITANJE: 2 min
Jednostavno priznajem. Kad nekome pokušam ispričati osnovne činjenice o ovom mjestu, ja se spetljam. Počnem zamuckivati, a onda, kad vidim da ne ide, hvatam se mobitela i pokušavam predočiti kako to izgleda bezbrojnim fotografijama koje sam snimila i opet mi se čini da nijedna ne prikazuje kako to doista izgleda. I onda me obuzme neka bespomoćnost pomiješana s uzbuđenjem koje osjetim zbog činjenice da sam sretnica koja je to uživo vidjela pa samo uspijem prozboriti da je najbolje da svakako odu, sami posjete i da im neće biti žao... Mjesto o kojem pričam zove se Salina Turda, odnosno Rudnik soli u Turdi. Nalazi se u Rumunjskoj, a za početak ću samo reći da se u njemu smjestio pravi zabavni park, pa čak i jedini podzemni panoramski kotač na svijetu!

Ulaz u Salinu Turdu... (Foto: Martina Hrupić)
Do lani pojma nisam imala da Salina Turda uopće postoji. No, kad sam naišla na neobične fotografije tog rudnika, njegovo se ime ‘nastanilo’ na mojoj listi želja. A ta se želja ispunila neočekivano brzo. Naime, ovog smo ljeta odlučili otići na roadtrip u Rumunjsku u želji da nam Karpati daju predah od nesnosnih ljetnih vrućina. Rudnik soli u Turdi odmah je ušao na okvirni itinerar, tik uz velikane kao što su svjetski poznate planinske ceste Transfagarasan i Transalpina. S punim pravom.

Pogled na Rudolfovu jamu u kojoj se nalazi zabavni park (Foto: Martina Hrupić)
Umjesto mene, bolje će o tom mjestu, koje inače nazivaju “magičnom zemljom u dubinama Transilvanije“, reći činjenice i brojke. Riječ je o najstarijem rudniku soli u Rumunjskoj, općenito jednom od najstarijih u svijetu. Utvrđeno je, iako se sumnja i na još ranije datume, da se sol tamo izvlačila još između 11. i 13. stoljeća. Prvi povijesni zapis koji spominje rudnik jest onaj od 1. svibnja 1271. godine.
Nadalje, Salinu Turdu nazivaju i jednom od “najspektakularnijih svjetskih podzemnih formacija koje su oblikovali ljudi”, a rudnik je toliko bogat solju da bi tim resursom naš planet mogao opskrbljivati još 60 godina. Riječ je, isto tako, o jednom od prvih rudnika soli na svijetu koji se počeo koristiti u terapijske svrhe, odnosno u kojem se počela primjenjivati speleoterapija. Njegove komore idu duboko ispod zemlje, ima ih nekoliko, a nazivaju se ‘rudnicima’ ili pak jamama, a u jednoj od njih, najdubljoj, čak možete i zaploviti po jezeru.

U Terezijinoj jami nalaze se jezero te umjetni otok (Foto: Martina Hrupić)
No, krenimo redom. A to je ulaz u rudnik te automati na kojima se kupuje karta: oko 14 eura za odrasle, 9 eura za djecu od tri do 18 godina. Gužve ima, no nije nesnosna, ali definitivno nemojte očekivati da ćete biti jedini posjetitelj. Salina Turda doista je poznata turistička atrakcija u Rumunjskoj. Nakon kupnje karata slijedi sam spust u rudnik, a već i sam taj početni dio najavljuje da će i ostatak rudnika izgledati svemirski. U biti, prvo što vas očekuje prilikom silaska u rudnik jest Galerija Franje Josipa, odnosno 917 metara dugačak prolaz kojim se nekada prevozila sol. Danas je taj hodnik glavna žila kucavica rudnika, u smislu pristupa njegovim različitim dijelovima i upravo ćete ovdje doživjeti i prvi susret sa solju koja se nalazi na svakom koraku, među ostalim i na rukohvatima.
Rudolfova jama odnosno Mina Rudolf vrlo je vjerojatno iduće mjesto na kojem ćete završiti. Riječ je o ogromnoj komori širokoj 50 metara, visokoj 42 metra te dugoj 80 metara, a u kojoj se nalazi cijeli niz čuda koje ne očekujete u podzemlju. Primjerice, 20 metara visoki panoramski kotač. On, nažalost, ne radi. Kažu da je pokvaren. Tu se nalazi i spomenuti zabavni park, u kojem ćete naići na mini golf igralište (ako želite igrati, palice i vrijeme plaćaju se oko sedam eura), stolove za stolni tenis, dječje igralište sa svim ‘potrebnim’ spravama od tobogana do klackalica i vrtuljaka, ali i jedan omanji amfiteatar. Ima i biljara, restoran, suvenirnice... Upravo ćete se ovdje, pretpostavljamo, pogotovo ako ste s djecom, najdulje zadržati.

Zidove i rukohvate u rudniku prekriva sol (Foto: Martina Hrupić)
Isto tako, u ovoj se ogromnoj dvorani, do koje vodi panoramski lift (redovi su doista dugi) ili pak 170-ak stepenica koje se penju odnosno spuštaju 13 katova, nalaze i automati na kojima možete kupiti i karte za vožnju brodom u Terezijinoj jami (oko 10 eura za brod), idućem odredištu posjetitelja rudnika. Neobična i dosta fascinantna jama može se dobro vidjeti i s Terezijina balkona koji se nalazi u Rudolfovoj jami. Iz ptičje perspektive izgleda kao da se u tamni bezdan spustio svemirski brod. No, to je u biti infrastruktura na otoku usred jezera u toj najdubljoj komori rudnika.

Vožnja brodicom po jezeru u Terezijinoj jami (Foto: Martina Hrupić)
Terezijina jama, odnosno Mina Terezia, stvarno je priča za sebe. Riječ je o gorostasnoj komori u obliku zvona promjera 87 metara te visokoj 90 metara. Taj najstariji dio rudnika, u kojem posebnu atrakciju kao uostalom i drugdje u rudniku predstavljaju i sami zidovi, koji nalikuju na mramor, svojedobno je služio kao ‘smetlište’ odnosno u njega su bacali blokovi soli koji se nisu mogli iskoristiti.
Kada je rudnik poplavio, upravo se tamo formiralo jezero, duboko do osam metara, a usred njega otočić, na kojem se danas, nakon što prijeđete most, ukrcavate u čamce. Svakako preporučujemo da jedan iznajmite i provozate se, iskustvo je odlično, iako treba malo vremena za svladati baratanje veslima. Na dnu čamca može biti malo vode pa pazite da se ne smočite. U suprotnom, otići ćete s nogavicama punim soli. U litri vode tog podzemnog jezera nalazi se čak 260 grama soli!

Pogled na otok i jezero u Terezijinoj jami s balkona u Rudolfovoj jami odnosno Rudolfovom rudniku (Foto: Martina Hrupić)
Jedno od slavnih mjesta u rudniku je i Scara Bogaților odnosno Stube bogatih koje vode prema spomenutim komorama, a kojima je svojedobno hodao i car Franjo Josip. Uz te se stube veže i Sala za prozivku, u kojoj su se prozivali rudari, ali i oltar kod kojeg su se održavala misna slavlja. Jedna od komora koja se ne propušta je i Sala Crivacului, u kojoj se nalazi stari drveni mehanizam koji su pokretali konji, a kojim se izvlačila sol.

Dimenzije dvorana u Salini Turdi doista zapanjuju (Foto: Martina Hrupić)
Ako se odlučite za posjet ovom rudniku u kojem su operacije izvlačenja soli zamrle 1932. godine, svakako uzmite i topliju odjeću (duge rukave i hlače) i nemojte juriti. Doista se isplati ostati unutra što dulje i uživati ne samo u ljekovitom zraku nego i upijati povijest: ovaj je rudnik, danas turistička meka, služio i kao sklonište u Drugom svjetskom ratu, a čak je bio i skladište sira. Za turističke je obilaske otvoren 1990-ih godina i službeno je proglašen muzejom soli. Ako za to imate potrebu, u rudniku možete i na liječenje ljekovitim zrakom. Jedna obitelj koju smo upoznali u zabavnom parku došla je upravo s tim razlogom i kažu da tamošnji zrak doista pomaže. U neposrednoj blizini rudnika nalazi se i kompleks bazena s ljekovitom, slanom vodom.
*Putopis je prvotno objavljen na portalu Putni kofer

