U jednoj bilježnici, kupljenoj na drugom kraju svijeta, postoji jedna davna lista želja. Ima na njoj svašta, a kraj svake stavke mali kvadratić koji čeka da ga se popuni. Neke su 'želje' tamo od samog početka. Neke su dodane naknadno. Jedna od takvih glasi, kratko i jednostavno, 'slikovnica'. U rujnu 2023. godine zacrnila sam kvadratić ispred te riječi. Miš sanjalica napokon je ugledao svijetlo dana.

U biti, za sve je 'kriv' Svizac. Naime, slikovnica – tekst, likovi i 'scenarij' - nastala je na valu inspiracije koji me uhvatio na početku pandemije, kad se sve svelo na četiri zida, a ja upisala tečaj grafičkog dizajna. Život se, što poslovni što obrazovni što kreativni, odvijao u tadašnjoj radnoj, a danas dječjoj, Sviščevoj sobi, čije sam zidove nadobudno oblijepila žutim papirima na kojima je olovkom, detaljno i po stranicama, bio razrađen, iscrtan i ispisan san o Mišu.

Trebao je to biti projekt na kojem ću peglati grafički zanat, no kako je život krenuo dalje, tako su na put krenuli i ti, svojedobno, najvažniji papiri – skinula sam ih sa zida i stavila na stol, da mi budu na oku. Onda sam ih premjestila u fascikl, da se ne izgube. Fascikl je završio u kutiji, kutija na polici u spremištu, a san o Mišu prekrila je prašina... Možda bi to i dalje bio slučaj da se na vidiku nije pojavio Svizac. I probudio ono nešto, onu želju za ostvarenjem zaboravljenog sna, u nadi da će i on sam jednog dana Miša uhvatiti u svoje ručice, pročitati ga i postati sanjalica koja sanja hrabro i kad se san čini nemoguć.

Voljela bih reći da je sve išlo brzo. Nije. Svizac, kao i Miš, traži svoje. Pogotovo ako ti je prvi puta. I pogotovo ako slikovnicu izdaješ u vlastitom aranžmanu. No, napokon, nakon perioda koji je trajao gotovo, ako ne i duže, nego stvarna trudnoća, bio je tu posljednji posjet tiskari, davanje zelenog svijetla i Miš se pojavio 'doma'. Danas jedan primjerak stoji na polici u istoj onoj sobi u kojoj je i začet, ostavljen na milost i nemilost Sviscu zahvaljujući kojem je i postao više od 'samo' stavke na listi želja s praznim kvadratićem.

Miš sanjalica slatko je štivo. I ne govorim to samo zato što je moj. Ima 20 stranica, 20 je centimetara dugačak i širok, njegove su stranice ojačane i otporne na dječje nestašluke, a rubovi su mu zaobljeni. Ugodan je na dodir, i prepun stihova namijenjenih najmanjima, ali i velikima. Jer, kako stoji u slikovnici, 'bio glodavac il' ptica, bitno je da si sanjalica'...