PIŠE: Martina Hrupić
VRIJEME POTREBNO ZA ČITANJE: 6 min
Mjesto je to koje bi trebalo dolaziti s upozorenjem, a ono bi glasilo ovako: zaljubit ćete se, ostaviti gore komadičak srca i sanjariti o povratku prvom prilikom. Ako ste bili, vjerojatno znate o kojem osjećaju pričam jer slavna Velika planina u susjednoj nam Sloveniji spada u one destinacije koje vas 'usišu' svojom ljepotom.
Kad kročite na nju kao da ste ušli u neki drugi svijet, daleko od gradske vreve i uobičajene svakodnevice. Odjednom ste u onom sporijem, gdje godišnja doba diktiraju tempo života, gdje tradicionalne pastirske nastambe obasjavaju predivni izlasci i još divniji zalasci sunca, svijet u kojem vlada apsolutna zimska idila ili pak veselje proljetnog cvijeća i zelenilo travnjaka na kojima pase stoka. Velika planina meni i mojoj obitelji dogodila se iznenada, na prijedlog prijateljice. Rekli smo 'da', a da zapravo nismo znali nikakve detalje, već samo par osnovnih informacija o destinaciji. No, Velika planina kao da je odlučila umjesto nas. Ubrzo smo već bili 'spakirani' u tamošnjoj 'nihalki' i vozili se strmo gore...
Velika planina, najveće pastirsko naselje u Europi, nalazi se u Sloveniji, u relativnoj blizini Ljubljane, odmah nadomak grada Kamnika u Kamniško- Savinjskim Alpama. Iako u svom nazivu sadrži riječ 'planina' te iako se nalazi na zavidnoj visini ona je zapravo visoravan s čijih se oko 1500 metara nadmorske visine pružaju predivni pogledi na okolne vrhove. Najviši vrh Velike planine pak je vrh Gradišče od 1666 metara.
Osim predivne prirode, ono što pri dolasku na Veliku planinu odmah upada u oči jest tipična gradnja tamošnjih kućica, tzv. koča. Naime, diljem visoravni, u pastirskom naselju, 'rasuto' je oko 140 takvih drvenih kućica specifičnog dizajna. Neke od njih i dalje služe svojih prvotnoj svrsi, smještaju pastira tijekom sezone ispaše, a u drugima noće posjetitelji. Čak i naknadno izgrađena zdanja koja su predviđena striktno u turističke svrhe slijede nekad zacrtana pravila gradnje i dizajn kućica iako u njima možete imati sav luksuz modernog svijeta, primjerice saunu.
U jednoj od takvih odsjela je i naša ekipa i dobrano uživali u predivnom osjećaju topline tog privremenog drvenog doma, grijanju uz vruću peć i degustiranju domaćih mesnih proizvoda, jogurta i tamošnjeg sira po kojem je Velika planina i poznata. Posebno dražestan prizor naša bi kućica bila u sumrak, kada bi toplo, žuto-narančasto svijetlo probijalo kroz prozor i osvjetljavalo sanjke sklonjene pored kućice i uredno naslagana drva... Samo turističko naselje, u kojem smo i mi boravili, nastalo je 60-ih godina, a sastoji se od nekoliko desetaka planinskih kućica, od kojih neke doista imaju impozantan pogled na obližnje vrhove.
Velika planina dobar je izbor za posjetu tijekom cijele godine, no zima je posebno čarobna jer na njoj možete doživjeti pravu zimsku idilu, onu koju nismo već godinama imali. Mi smo osobno po tom pitanju bili, možda bismo mogli reći, 'polusretni'. Iako su prvotne prognoze išle tome u prilog, ipak nas nisu zasule snježne pahulje već je na visoravni bilo taman toliko napadalog snijega da smo mogli osjetiti kako škripi pod nogama i spuštati se sanjkama na padinama i putevima (jednodnevni najam sanjki stoji sedam eura). No, onaj 'pravi' snijeg nas je zaobišao. Naš domaćin, odnosno vlasnik smještaja u kojem smo noćili, rekao je kako su ovakvi vremenski uvjeti u ovo doba godine (oko 20 centimetara snijega) neobični za Veliku planinu. Početak veljače obično prati metar do dva metra snijega. Proljeće, s druge strane, donosi mnogo šareniju priču. Prizori predivnih šafrana, zelenila i stoke na ispaši jedna su od poznatijih slovenskih razglednica.
Velika planina za svakoga nudi ponešto. Idealna je bila i za nas, roditelje s malim djetetom, kojima su u tom trenutku pasale ne iznimno ambiciozne šetnje i planinarenja. Odlična je i za one koji traže više, možda uspon na neki od obližnjih vrhova. U svakom slučaju, preporučujemo uspon na najviši vrh Velike planine, 1666 metara visoko Gradišče (koje se nalazi u blizini posljednje stanice sedežnice i do koje vodi kratki, nešto strmiji uspon) i s kojeg se pruža doista predivan pogled te svakako kružnu, poučnu stazu Putevima pastira. Ta je staza dugačka oko šest kilometara, a prolazi kraj jednih od najfotogeničnijih prizora Velike planine, kapelice Marije Snježne.
Ako se otisnite na tu kružnu stazu, računajte na to da na njoj definitivno nećete biti sami. Isto tako, kao jedna od atrakcija navodi se i Preskarjev muzej (mi ga nismo posjetili i internet kaže da radi tijekom sezone ispaše), a put će vas kad tad dovesti i do 'gostilne' Zeleni rob (koja se nalazi kod srednje postaje sedežnice). Preporučujemo da tamo neki topli napitak, primjerice, kuhano vino u zimskim mjesecima, uzmete tijekom zalaska sunca, sjednete na terasu i jednostavno uživate u prizoru koji se doista ne viđa svaki dan. Onaj kojeg smo mi imali sreće vidjeti bio je jedan od ljepših zalazaka u našem životu (divan je bio i izlazak sunca za što smo se, kako bi ga uhvatili, probudili oko šest sati ujutro i dali se u šetnju). Naravno, to nije ni približno sve. Velika planina nudi niz drugih prirodnih atrakcija koje vrijedi razgledati, ali i niz aktivnosti poput sanjkanja i skijanja (s time da ovo potonje, kako gore nema vode pa ni mogućnosti pravljenja umjetnog snijega), ovisi o hirovitosti prirode.
Postoji nekoliko opcija kako se domoći Velike planine i njezinih 1500 metara nadmorske visine. Jedna je, naravno pješke, druga automobilom (što je moguće samo do neke točke nakon čega ponovno trebate pješačiti) te tamošnjom 'nihalkom' odnosno žičarom u kombinaciji, iako nije obavezno, sa sedežnicom. Ovo posljednje i mi preporučujemo jer je vožnja sama po sebi doživljaj.
Na prvu, žičara pomalo izgleda kao da ju je pregazilo vrijeme, no u biti je riječ o doista posebnoj 'dami'. Ona još od 1964. godine svladava visinsku razliku od oko 850 metara u samo pet minuta, može primiti 30-ak putnika (oko tri tone joj je nosivost), a mjestimično je od tla dijeli i 230 metara. Jedna je od tri 'nihalke' u Sloveniji, a svojedobno je bila i najduža te vrste i dizajna u Europi. U današnje vrijeme samo tijekom ljeta na Veliku planinu, odnosno do svoje gornje postaje koja se nalazi na visini od oko 1400 metara, preveze oko 60 tisuća putnika.
Na gornjoj postoji 'nihalke' imate dvije opcije - ili ćete pješačiti kojih pola sata uzbrdo ili pak sjesti na modernu sedežnicu sa šest sjedala koja će vas glatko i brzo dovesti na vaše odredište, a to ovisno o preferencijama, planovima ili pak smještaju može biti srednja postaja ili pak zadnja postaja koja se nalazi u neposrednoj okolici vrha Gradišče. Povratna karta za oba prijevozna sredstva za odraslu osobu iznosi 26 eura. Sve informacije o voznom redu i drugim cjenovnim opcijama, kao i cijenu ski passova i drugih usluga, možete pronaći na službenim stranicama Velike planine.
Za kraj, još samo jedna napomena. Ako odlučite odsjesti na Velikoj planini, razmišljajte minimalistički - pametno pakirajte jer ćete stvari vrlo vjerojatno nositi na svojim leđima, a odlazak gore uključuje i malo potencijalnog promišljanja o tome što ćete ponijeti od hrane i pića (iako se sve može kupiti i gore, a s detaljima će vas, uvjereni smo, upoznati i domaćin u vašem smještaju).
*Putopis je prvotno objavljen na portalu Putni kofer