PIŠE: Martina Hrupić
VRIJEME POTREBNO ZA ČITANJE: 2 min
Visoke temperature i pustinjski zrak koji je zamrljao zagrebačko nebo natjerali su nas jednog od nedavnih vikenda da spakiramo piknik deku i nešto hrane – i naravno dijete – te se uputimo u susjednu nam Sloveniju. Glavna nam je destinacija bila okolica nacionalnog parka Triglav. Htjeli smo udahnuti svježi zrak Julijskih Alpi i odmoriti uz predivno i maleno jezero Jasna…
Lago di Fusine Inferiore (donje jezero)
Razgledali smo ga cijelog, uzduž i poprijeko. Slikali se sa slavnim kozorogom, pojeli i drijemali i umočili noge. A onda je suprug, veliki ljubitelj Italije, ponovio da se 20 minuta vožnje dalje nalazi talijanski gradić Tarvisio. A ja dodala kako se pokraj njega nalaze i nevjerojatni Laghi di Fusine, Belopeška jezera čije sam fotografije vidjela na društvenim mrežama. I tako smo stisli po gasu i ubrzo piknik dekicu, u tom istom danu, rasprostrli u još jednoj državi.
I samo tako, našli smo se u raju… Laghi di Fusine, Belopeška jezera ili Mangartska jezera kako ih još ponekad nazivaju, doslovno su nas ostavila bez teksta. Dva su, gornje i donje, i teško je uopće odabrati koje je ljepše ili bolje. Oba imaju predivni pogled, predivnu boju vode, a u te prve dane ljeta oba su sjala nekim posebnim zlaćanim odsjajem. Malac je veselo cvrkutao bez obzira koliko bi koraka napravili i još se veselije igrao i znatiželjno promatrao patkice.
U okolici predivnih jezera (na fotografiji Lago di Fusine Superiore) uživat će i najmanji
Nama su se mozgovi, a i tijela, okružena nevjerojatnom prirodom, rastakali od opuštenosti. Malo je reći da su nas jezera osvojila. Iako to nije rečenica koju često ponavljamo, jer uvijek vuče nešto novo i za nas neviđeno, prvom prilikom se definitivno vraćamo… Možda najesen, kad se tamošnje krošnje oboje u jesenske boje. Ili čak zimi, kad jezera smrznu jer se ipak nalaze u najhladnijoj regiji Italije? Ili možda već neki od narednih vikenda…
Dva jezera, Lago Inferiore i Lago Superiore, nalaze se dakle u okolici talijanskog gradića Tarvisia (Trbiža na slovenskom) u pokrajini Friuli Venezia Giulia, nadomak Slovenije, ali i Austrije. Ledenjačkog su porijekla i međusobno su spojena ne samo planinarskim putevima, nego podzemnim sustavom voda. I do jednog i do drugog vodi cesta te postoji mogućnost parkinga koji je besplatan.
Uz obalu jezera nalaze se i klupice za predah
Da uđemo u njihovu smaragdno i nevjerojatno prozirno carstvo automobilom stajalo nas je svega pet eura. I to ne po osobi nego ‘za automobil’. Stvarno ništa za poglede na predivni Mangart, koji se nadvija nad oba jezera svojim impozantnim sivilom. Riječ je o jednoj od najviših slovenskih planina, četvrtoj po visini te jednom od najposjećenijih slovenskih vrhova koji doseže visokih 2769 metara.
Obale jezera savršene su za piknik
Područje jezera Laghi di Fusine proglašeno je parkom prirode još 1971. godine te park, Parco naturale dei Laghi di Fusine, obuhvaća dolinu oba jezera. Površina mu je 45 hektara pa slovi za jedan od najmanjih parkova te vrste u Italiji. Što se tiče samih jezera, Donje jezero nalazi se na 924 metara nadmorske visine, a maksimalna mu je dubina 25 metara, dok mu je površina 13,5 hektara. Gornje jezero ima površinu devet hektara. Nalazi se na nadmorskoj visini od 929 metara, a duboko je najviše 10 metara. U kombinaciji, tvrde neki, predstavljaju jedan od najljepših jezerskih dvojaca u Italiji.
Lago di Fusine Superiore
Takva kakva jesu doista imaju sve i za svakoga nude ponešto. Tu će na svoje doći strastveni planinari, hrabri kupači, ljubitelji glazbe zbog koncerata koji se tamo održavaju, biciklisti, ali i oni u koje mi spadamo – obitelji s malom djecom. Ne sjećamo se ni suprug ni ja u kojoj je dosad šumi (a bilo ih je) mali bio toliko sretan kao u onoj koja okružuje gornje jezero. Što se nas tiče, piknik dekica je obavezna, no oba jezera nude potrebnu infrastrukturu za one koji preferiraju udobnost ugostiteljskog objekta.
Jezera su međusobno povezne stazama i okružena divnom šumom
Za mnoge je neizostavna je točka posjete i pristupačni Rifugio Luigi Zacchi koji se nalazi nadmorskoj visini od 1380 metara. Nažalost mi ovog puta nismo bili među njima jer smo samo ‘malo načeli’ lepezu ljepota i aktivnosti koje nudi to područje. U svakom slučaju, iako smo povremeno imali osjećaj da smo potpuno sami, to naravno nije bila istina. Jezera su popularno izletničko odredište, no nekako se osjećaj gužve izgubi i definitivno smo mogli slobodno disati, i doslovno i preneseno. Do Zagreba nam je trebalo oko tri sata. Dio vožnje proveli smo u razgovorima o tome kad ćemo se vratiti…
*Putopis je prvotno objavljen na portalu Putni kofer
