PIŠE: Martina Hrupić
VRIJEME POTREBNO ZA ČITANJE: 3 min
Nebo obojeno najnježnijom ružičastom bojom ljubilo je ostatke ogromnih zidina na jednom od brda povrh Stoca na jugu Bosne i Hercegovine. Nas troje - suprug, naš malac i ja - bili smo praktički sami...
Nevjerojatne ruševine Daorsona (Foto: Martina Hrupić)
U nijansama koje su se prelijevale pred nama i bojile drevni kamen u rozu toplinu, bila su još samo tri mladića. Sjedili su dalje, ispod nas, doslovno na nekoj stijeni, na rubu litice, kako se činilo. I opijali se istim kao i mi - nevjerojatnom prirodom, nevjerojatnom povijesti. Mjesto koje nas je tako opčinilo zove se Daorson. Lokalitet je to proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, osamdesetih je godina čak nazivan antičkom Trojom, a sumnja se - zahvaljujući megalitskoj gradnji - da predstavlja zdanje starije nego što danas uopće pretpostavljamo...
Neobično je to i nekako mistično mjesto do kojeg se donedavno nije uopće moglo doći automobilom. Sada je to definitivno opcija, put je prohodan i može ga se prijeći najnormalnijim osobnim autom. Kod tih magičnih ostataka drevnog grada postavljene su i info table, a nedaleko samog nalazišta uređen je i vidikovac s klupicama. No, čak i unatoč tome, 'kiklopske' zidine, kako ih vole nazivati, tog su predvečerja bile praktički samo naše. Nevjerojatno je to kako u susjednoj nam Bosni i Hercegovini i dalje u tako nevjerojatnim mjestima možeš uživati u samoći i miru, i to besplatno. Posjet Daorsonu meni se osobno upisao na sam vrh našeg nedavnog putovanja tom zemljom (op.a. kolovoz 2024. godine).
Foto: Martina Hrupić
Samo arheološko nalazište koje obuhvaća ostatke Daorsona nalazi se u selu Ošanjići ili Ošanići nedaleko Stoca. Udaljeno je od tog grada oko pet kilometara i smješteno je na uzvisini, na nadmorskoj visini od oko 290 metara. Pogled je predivan i pruža se daleko, ali i na samu stolačku dolinu te u njoj nekropolu Radimlju, jedan od lokaliteta sa stećcima koji je upisan na UNESCO-vu listu svjetske baštine. Ako imate prilike posjetite i njega, no za razliku od Daorsona tamo ćete platiti ulaznicu. Cijena joj je, za odraslu osobu, oko tri eura, a toplo savjetujemo da izbjegnete razgledavanje u podne, u kolovozu. Naime, bilo nam je lijepo, ali i iznimno vruće.
Tog dana, u taj zalazak, drevne zidine Daorsona - u toj osami, tako privatno i tako izbliza - bile su naprosto predivne. Pretpostavlja se da su njih, odnosno grad koji su štitile, izgradili pripadnici ilirskog plemena Daorsa koji su nastanjivali dolinu rijeke Neretve u razdoblju od 300 do 50 g. pr. Kr. U zalog su svijetu ostavili neobičnu ostavštinu - monumentalni podsjetnik na svoje postojanje sastavljen od velikih kamenih blokova, naslaganih jedan na drugi bez ikakvog vezivnog materijala, građevinski pothvat koji evocira asocijaciju na Inke...
Foto: Martina Hrupić
No, priča grada Daorsona mnogo je složenija. Grad, kojeg su zidine bile dio, navodno je nastao na još starijem utvrđenom naselju koje datira iz 17. stoljeća pr. Kr. Njegov kraj pak se poklapa s napadom Delmata, ratničkog plemena s kojim su Daorsi bili u stalnoj zavadi. Na njegovim ruševinama više nikada nije niknuo novi, a Daorsi su se orijentirali na područje današnjeg Stoca.
Foto: Martina Hrupić
Sam drevni grad Daorson, koji se naziva i gradina Ošanića, sastojao se od tri cjeline, a njegovo je središte bila utvrda, odnosno akropola opasana spomenutim velebnim zidinama, koje neke, osim na Inke, podsjećaju i na Mikenu u Grčkoj. Utvrdu je zid štitio samo s jedne strane, one najpristupačnije. S druge tri to je činila sama priroda, odnosno tamošnje litice. Iza zida bila su smještena sva najvažnija zdanja grada, a ta je masivna obrana bila duga čak 65 metara, visoka četiri i pol do sedam i pol metara te debela oko četiri. U sklopu zida nalazila su se i vrata, dimenzija četiri puta četiri metra, bili su tu i tornjevi, a van zidina ostali segmenti naselja - rezidencijalni dio te 'gospodarska zona'.
Foto: Martina Hrupić
Današnji ostaci zida broje 46 metara, a kameni blokovi od kojih je izgrađen definitivno izazivaju pažnju. Debeli su do 90 centimetara, a dugački po jedan metar, ponekad čak i tri. Naravno, odmah se, postavlja pitanje 'kako', kao i kod niza drugih zdanja tog tipa, roje se potpitanja o transportu i podizanju ogromnih komada stijena. Dodatnu zanimljivost u tom kamenu 'tetrisu' predstavlja činjenica da su kameni blokovi slagani jedan na drugi bez ikakvog vezivnog materijala te da su svi različitih oblika, a osim pravokutnih tu su i oni romboidni. Po načinu gradnje, Daorson mnoge podsjeća na već spomenuto arheološko nalazište u Grčkoj pa ga nekad i nazivaju 'hercegovačkom Mikenom'. Neki 'zazivaju' gradove Inka u Južnoj Americi - Sacsayhuaman i Ollantaytambo.
Foto: Martina Hrupić
Da je bila riječ o moćnom gradu helenističkog obilježja ukazuju i drugi nalazi. Pronađene su na njegovu području brojne amfore za vino, keramika, brončana kaciga ukrašena grčkim likovima, ali i kovaonica novca. Prema pisanju na stranici Nova Akropola novac koji se kovao u Daorsonu nalikuje na onaj iz grčkih kolonija na jadranskoj obali. Kovanice su na jednoj strani imale ilirski brod, a na drugoj grčkim pismom ispisano neobično ime grada - Daorson.
*Putopis je prvotno objavljen na portalu Putni kofer
