PIŠE: Martina Hrupić
VRIJEME POTREBNO ZA ČITANJE: 2 min
Kad vas netko pita koji vam je najsavršeniji izlet na kojem ste dosad bili u Hrvatskoj, koja vam destinacija prva pada na pamet? Meni se samo nižu prizori jedan za drugim, no jedan koji se posebno ističe jest onaj Tulovih greda. Nikad neću zaboraviti predivan pogled na Tulove grede, koji se otvorio dok smo se vozili legendarnom i jednako nevjerojatnom Majstorskom cestom, kada se preda nama ukazala ta gigantska nakupina stijena kako ponosno stoji i gleda u more, a koja je svakim metrom postajala sve veća i impozantnija. Ukratko, ako tražite izlet od kojeg će vam zaigrati srce, posjet Tulovim gredama - i penjanje na njih - jedan je od takvih.
Tulove grede, smještene u Parku prirode Velebit, u biti predstavljaju skupinu praktički pa okomitih vapnenačkih tornjeva i kukova, 'organiziranih' u greben dugačak oko 1000 metara, s najvišim vrhom na 1120 metara nadmorske visine.
Oduvijek su mamile poglede i fascinirale pa su stoga nerijetko imale i ulogu u narodnim predajama. Prema jednoj od njih tamo su se legli zmajevi. Druga govori da su te vapnenačke stijene bile dom zloglasne Crne kraljice. Prema trećoj, na Tulovim gredama žive nevidljive velebitske vile. U stvarnosti, one su česti dom zaljubljenika u prirodu i planinara, a važna su destinacija i za ljubitelje serijala o Winnetou.
Naime, Tulove grede i njihova neposredna okolica, primjerice vrtača Dolac, poznati su kao jedna od lokacija na kojima se 1960-ih godina snimao serijal filmova o Winnetouu. Serijal, nastao na temelju romana Karla Maya, i danas se smatra jednim od najgledanijih serijala u Njemačkoj, a nastao je u koprodukciji s Jadran filmom. Tako su na burobranu koji se nalazi u podnožju Tulovih greda, a uz koji prolazi Majstorska cesta te se nalazi i parking, i danas izvješene fotografije koje podsjećaju na tu filmsku prošlost lokacije. Tamo ćete pronaći i Karl May memory box te plaketu. Mnogi koji se tamo zaustave, ako ih Tulove grede i ne zanimaju same po sebi u smislu penjanja na njih, okinu fotografiju s nekom od tih memorabilija.
U Tulovim gredama, kao što smo već natuknuli, možete uživati na svakojake načine. Možete ih samo gledati izdaleka, u prolazu, s Majstorske ceste koja je i sama po sebi čudo o kojem smo detaljno pisali te ih samo promotriti u prolazu. No, to bi doista bila šteta. Svakako preporučujemo da se zaustavite i date im pažnju kakvu zaslužuju i istražite ih izbliza. Ako se odlučite na ovu opciju držite se utabanih puteva jer su dijelovi šireg područja, navode različiti izvori, i dalje minirani.
Pogled na okolicu Tulovih greda
Ako odlučite planinariti na Tulove grede, postoje dvije opcije. Možete do samog vrha, koji preporučujemo ipak onima nešto iskusnijima i obavezno u prikladnoj obući, ili pak se možete zaustaviti u 'amfiteatru', zaravni okruženoj stijenama s koje zapravo i vodi dalje put do vrha koji se 'šulja' između stijena, ponekad potpomognut sajlom.
Ako idete do samog vrha, imajte na umu da su prolazi između stijena mjestimično poprilično uski, toliko da ćete morati maknuti i ruksak s leđa, a povremeno će vam trebati i ruke i noge kako biste svladali stijenu. Nagrada je predivan, najdivniji pogled. Ili prema moru ili na same stjenovite formacije. No, ne brinite, nećete ostati nimalo zakinuti ako vam je krajnje odredište 'amfiteatar'. Pogledi su i tamo apsolutno nevjerojatni i predivni, pogotovo na širu okolicu Tulovih greda.
Staza do samog vrha dugačka je oko kilometar i pol (do 'amfiteatra' ima oko 800 metara), a ako ste izrazito spori trebat će vam maksimalno dva sata. Prilikom penjanja savjetuje se oprez i zbog poskoka koji navodno vole tamošnje stijene, pa pazite gdje stavljate ruke i noge. Oprez na putu do vrha savjetujemo i onima koji imaju problema s visinom.
*Tekst je prvotno objavljen na portalu Putni kofer
