PIŠE: Martina Hrupić
VRIJEME POTREBNO ZA ČITANJE: 2 min
Ovo je bio jedan od onih izleta koji te napune dobrom energijom. Jedan od onih koji, iako si bilo blizu, ostaju u sjećanju kao kad ideš daleko i egzotično. Ovo je dan za stvaranje ljetnih sjećanja koja će trajati cijeli život. Upravo sam to mislila kad sam gledala našeg maleckog kako u prohladnoj Krki, na nagovor nekih dječaka s kojima se sprijateljio u plićaku, prvi puta u životu roni: zatvara nos pa sramežljivo gnjuri glavu u rijeku, a zatim, okružen zelenilom, brdašcima i jarko plavim nebom, zbunjeno gleda ispred sebe ne znajući što ga je snašlo. Zauvijek će ostati zapisan taj moment u našoj obitelji. Baš kao i ova lipanjska nedjelja u znaku kajaka i Kostanjevice na Krki.
Foto: Martina Hrupić
Bilo je neizbježno da će se to dogoditi. U travnju smo posjetili taj ni sat vremena od Zagreba udaljeni slovenski grad, jedini na otoku u Sloveniji, i zaljubili smo se. Istraživali smo ga pješke, njegove mostiće koji vode u njegovu staru jezgru koju čine doslovno dvije paralelne ulice i dvije crkve, njegove obale, sanjivo gledali sa sladoledom u ruci lijenu i mirnu Krku na kojoj taj grad živi. Odmah smo se zaljubili i rekli vratiti se, ali ovaj put s kajakom.
Foto: Martina Hrupić
Prva slobodna prilika, ni dva mjeseca kasnije, i evo nas. Dva kruga kajakom oko Kostanjevice na Krki i najljepše uspomene. Ukrcali smo se na jednoj od obala, to jest jednoj od plaža kod Mosta Kostanjevica s kojeg se u Kostanjevicu skreće s glavne ceste i dali se u pustolovinu. Prvi je krug bio lagan, više istraživanje, s pauzama, stali smo i na sladoled kod gradskog parka i jeli ga baš na istom onom mjestu kao i zadnji put, na drvenim stepenicama odnosno molu s romantičnim pogledom na most, ispod kojeg smo upravo prošli, ali sam i grad.
Foto: Martina Hrupić
Drugi krug bio je za 'trening': prioritet je bilo veslanje, a nama rekreativcima i amaterima trebalo je oko 25 minuta. I nismo izdahnuli. Sve je u Kostanjevici mirno, opušteno i lako... Za kraj smo se odlučili i za malo kupanja i odmaranja na tamošnjem 'kopališču', odnosno plaži kod mosta Kostanjevica, koliko-toliko smo osušili kajak i spremili ga te se uputili, baš kao i zadnji put, na pizzu u Pizzeria pri Mili. Doma smo išli zadovoljnog trbuha, ali i srca.
O Kostanjevici na Krki, odnosno o našem prvom posjetu tom gradiću već sam pisala za Putni kofer. Članak prenosim u cijelosti u nastavku, ne samo kako biste doznali sve detalje o gradu i njegovoj povijesti, nego i kao svojevrsni podsjetnik samoj sebi na to što još sve moramo razgledati u okolici tog predivnog grada:
Foto: Martina Hrupić
Vozili smo se svega sat vremena i našli smo se u pravom raju: mirna rijeka najljepše plave boje, najzelenije obale, simpatični mostići i grad toliko malen i sladak da njegovu jezgru prošetaš u najviše pola sata. Taj raj zove se Kostanjevica na Krki, nalazi se u Sloveniji, a od Zagreba je udaljen spomenutih sat vremena vožnje automobilom. Najmanji je to grad u Sloveniji te jedini u toj zemlji koji se nalazi na otoku. I naprosto nas je razgalio!
Foto: Martina Hrupić
Hvale ga kao ‘najmanje mjesto za najveće doživljaje’. I svakako potpisujemo slogan, do mjere da se planiramo vratiti ovo ljeto, čim temperature dozvole kupanje u rijeci, a njezine obale preplave izletnici i kupači. No, sada smo, prije praktički nekoliko dana, imali prilike uživati u mirnoj strani Kostanjevice na Krki ili, kako joj još ponekad tepaju zbog tamošnjih mostova i ‘života na i uz vodu’, “Slovenskoj Veneciji“. No, nema ovdje velebne Duždeve palače, gondola ni Markova trga. Ovdje, u Kostanjevici na Krki, sve je nekako skromno i na prvu samozatajno, tiho i pitomo kao i sama rijeka uz koju taj gradić s oko 700 stalnih stanovnika živi. Rijeka Krka, najdulja desna pritoka Save u Sloveniji te nakon rijeke Savinje druga najdulja rijeka u Sloveniji koja se rađa, ali i završava u toj zemlji, ovdje ima glavnu riječ.
Foto: Martina Hrupić
Naime, jezgra preslatke Kostanjevice na Krki nalazi se doslovno u zagrljaju te rijeke, odnosno na umjetnom otoku napravljenom u njezinom meandru. U taj ćete grad, jednostavno nema izbora, ući preko mosta i on se može pohvaliti s njih nekoliko, kako na sjevernoj tako i na južnoj strani grada. Upravo smo to učinili i mi: parkirali smo na parkiralištu odmah izvan stare jezgre pa jednim od pješačkih mostova došli na sam otok, odnosno u centar.
Foto: Martina Hrupić
Kostanjevica na Krki tlocrtno je iznimno jednostavan grad. Nema šanse da se u njemu izgubite. Naime, na otoku postoje dvije ulice, paralelne, međusobno spojene manjima. Šetnja ovdje jedna je od onih bezbrižnih, opuštenih, kraj zdanja od kojih su neka danas predviđena za smještaj turista. Te dvije glavne ‘žile kucavice’ tog grada zovu se Ulica talcev i Oražnova ulica, a ponekad ih zovu i Veliki i Mali plac. Prilikom posjeta Kostanjevici na Krki neminovno je da ćete napraviti korake po nekoj od njih, a vjerojatno i obje.
Foto: Martina Hrupić
Prošli smo obje, no u biti smo svoje sretno mjesto u gradu pronašli na njegovu jugu, preko mosta, u gradskom parku na obali rijeke Krke. Bila je to slovenska idila kakvu zamišljamo, gledamo na razglednicima, o kakvoj smo maštali tog dana kad smo krenuli na izlet. Nevjerojatne nijanse zelene i plave boje, mir i opuštenost, ljudi koji uživaju u pogledu na rijeku i jedu sladoled, biciklisti u predahu, djeca koja se razigrano igraju u parkiću... Sve nekako na mjestu, sve kako treba biti, proljetno i bezbrižno.
Bio je doista predivan dan i lako smo se, okupani toplinom sunca, uklopili u kostanjevičku svakodnevicu: ubrzo je sladoled bio i u našim rukama, sanjivo smo gledali kako se neki ljudi iskrcavaju na obalu nakon vožnje kajakom i kako je svako malo tek poneki traktor projurio preko drvenog mosta u jezgru grada. Mostovi na jugu i sjeveru grada i nekada su, kao i danas vodili u njega, samo što su se tada mogli podizati. Naime, Kostanjevica je tada služila za obranu, no bila je jedna od rijetkih utvrđenja koja nije imala zidine. Svoju je sigurnost polagala u ruke rijeci.
Foto: Martina Hrupić
Nažalost nismo imali vremena detaljno istraživati grad. U biti, odlučili smo, s obzirom na vrijeme na raspolaganju, biti lijeni i više uživati u miru rijeke pa samo na neke od tamošnjih znamenitosti tek bacili oko, bez puno ulaženja u detalje. Primjerice, prošetali smo se dvorištem crkve sv. Jakova čiji počeci sežu u 13. stoljeće, a koje je tada bilo odjeveno u najljepše ružičaste nijanse propupalih stabala. Napili smo se vode iz fontane ispred Dvorca kostanjeviškega gospodstva, prošli kraj nekih od tamošnjih povijesno bitnih zdanja kao što su stara carinarnica ili pak Oražnova hiža... Popili smo kavu u tamošnjem Rock cafeu, uzeli pizzu u pizzeriji.
Foto: Martina Hrupić
Zanimljivo je to mjesto i s obzirom na njegovu prošlost. Naime, za nastanak Kostanjevice na Krki bila je presudna koroška dinastija Speinheim, koja je na početku 12. stoljeća, u svrhu obrane svojih posjeda, izgradila tvrđavu Kostanjevica. U tadašnjoj zbilji Kostanjevica je bila vrlo važna: tamo se nalazila kovnica novca, ali i samostan. Ime Kostanjevica dobila je tek 1615. godine, prije toga su je zvali isprva Landestrost, a kasnije Landstrass.
Foto: Martina Hrupić
Kako se u Kostanjevicu na Krki planiramo vratiti ovog ljeta kako bismo pobliže uživali u ljepotama rijeke, napravili smo još koju zabilješku o gradu i okolici i tome što želimo tada vidjeti. Naime, malo izvan Kostanjevice na Krki nalazi se bivši cistercitski samostan u kojem je danas poznata Galerija Božidar Jakac. Mimo toga, Kostanjevica na Krki je jedan od tradicionalnih domova poznatog međunarodnog kiparskog simpozija Forma Viva koji se održava od 70-ih godina prošlog stoljeća. Skulpture nastale u sklopu njega krase travnjake u okolici samostana, ali i sam grad. Ukupno ih na tom području ima više od 100.
Foto: Martina Hrupić
Isto tako, točka interesa bit će nam i Kostanjeviška jama. Ona se, zahvaljujući djelovanju vode, sama otvorila i pokazala lokalnom stanovništvu 1937. godine, a za turistički obilazak koji je, kažu, pogodan i za djecu i za starije osobe, otvorena je od 1971. godine. Toj je svrsi prilagođeno 300 metara jame, no ona je mnogo dulja od toga i proteže se na više od dva kilometra.
