PIŠE: Martina Hrupić
VRIJEME POTREBNO ZA ČITANJE: 5 min
Ima već neko vrijeme otkako mi je prijateljica spomenula Kamenjak. Pričale smo o odličnim destinacijama za obiteljska planinarenja i kada se sredinom listopada ukazala prilika, zgrabili smo je. I oduševili se! Kamenjak, naime, ima apsolutno sve što možete poželjeti: predivne vidike, stazu na kojoj se ne možete izgubiti, a koju mogu svladati i mali planinari te definitivno dozu atraktivnosti i uzbudljivosti. Uspon na Kamenjak, preciznije Veliki Kamenjak, jedan nam je od najljepših ovogodišnjih izleta!
Foto: Martina Hrupić
Prije nego se uhvatimo onog ‘kako’ i ‘što očekivati’, trebali bismo malo zaviriti u osobnu iskaznicu ovog stjenovitog diva u okolici Rijeke. Naime, kad se vozite prema tom gradu, šanse da će vam pogled na njega promaknuti doista su minimalne. Mi se, kad idemo iz smjera Zagreba prema Rijeci, šalimo da izgleda poput mačjih ušiju, od kojih je jedno obraslo u zelenilo, a drugo napravljeno od kamena.
Službena verzija pak glasi ovako. Kamenjak, poznat i po svom starijem nazivu Kamičina, penje se do visine od 837 metara (ili 838 metara kako se navodi na samom vrhu). Uzdiže se iznad istočne strane Grobničkog polja, a njegove vapnenačke litice okružuju stara cesta Rijeka-Zagreb te autocesta. Greben Kamenjaka protegao se u duljini od oko kilometar i pol, a hvali se s nekoliko vrhova. Planinarima su zanimljivi njegov najviši vrh, Veliki Kamenjak, te Mali Kamenjak, visok 771 metar.
Foto: Martina Hrupić
Iako je Veliki Kamenjak rekorder ove planine, Mali Kamenjak slovi za atraktivniji i to zbog pogleda. Naime, na samom Velikom Kamenjaku on je malo zaklonjen, što stijenama što šumskim pokrovom, dok se s Malog širi nesmetano. U planinarskim se izvorima spominje i zapadni vrh, visok 685 metara. Nama je cilj bio prvenstveno Veliki Kamenjak, a Mali je trebao biti bonus. Na kraju, iako smo se uputili i prema njemu, na potonjem nismo stajali: našem malom planinaru malo je u tom trenutku popustila koncentracija pa smo odlučili ostaviti ga za idući put. Uostalom, već smo ogromnu dozu ljepote dobili na Velikom Kamenjaku.
Uspon na Kamenjak popularna je aktivnost. Iako na samom parkiralištu nije bilo puno automobila, tamo je bio parkiran i autobus, a s drugim smo se planinarima susretali i tijekom boravka na samoj planini. No, ni u jednom trenutku nismo se osjećali kao da smo u nekoj gužvi ili kao da zbog količine ljudi ne možemo uživati. Popularno je to odredište, a mnogo planinara koje smo putem sreli bilo je u društvu djece.
Foto: Martina Hrupić
To je dijelom i zbog njegove pristupačnosti. Uspon glavnim putem, koji je u biti stara mulatijera, od parkirališta pa do samog vrha traje sat vremena. Ako ste s malcima, vrijeme potrebno za uspon računajte sukladno najmanjem planinaru. Nama je za sve, to jest uspon tijekom kojeg se proučavao svaki kamen i list, duge pauze, dugi boravak i piknik na vrhu, te spori silazak s malim skretanjem prema Malom Kamenjaku trebalo pet sati. Ako je riječ samo o odraslim osobama, normalne ili dobre kondicije, sve to ide i više nego dvostruko brže.
Na Kamenjaku stvari funkcioniraju ovako. Parkiralište se nalazi odmah uz cestu i označeno je na navigaciji, a odmah na njemu dočekat će vas i planinarska markacija i putokazi te vas odvesti na put kroz šumu. Proći ćete pokraj dalekovoda, a zatim će vas ubrzo dočekati i prvo križanje. Tu ćete odlučivati hoćete li do Kamenjaka ‘standardnim’ putem ili pak preko bunkera. Za prvi će vam trebati kojih 40 minuta, a preko bunkera sat i 20 minuta.
Foto: Martina Hrupić
Na putu do gore čekat će vas još dva križanja koja se ‘vežu’ uz serpentine. Na jednom ćete odlučivati idete li prema penjalištu ili pak nastavljate prema Velikom Kamenjaku, a na posljednjem (na kojem se nalaze table s kojih su izbrisane oznake) donosite odluke idete li za Mali ili Veliki Kamenjak. Lijevo je za Mali, desno za Veliki. Ako se odlučite za Veliki Kamenjak, put će vas ravno voditi u podnožje njegove vršne stijene, a zatim po atraktivnom putu usječenom u njegove strane sve do samog vrha. Na putu do vrha u jednom trenutku će vas dočekati i pogled na Grobničko polje pa će prepoznatljiv zvuk zujanja dobiti i sliku, a na samom vrhu i planinarski žig. Na tom dijelu puta ima i nekoliko klupica za odmor i uživanje u pogledu.
Foto: Martina Hrupić
Na stazi je, dakle, nemoguće izgubiti se: osim same mulatijere tu su i markacije, a većinu vremena prolazi kroz šumu. Travnata livada otvara se tek prije uspona na vršnu stijenu. Nakon toga savjetujemo da ipak malo pobliže pripazite na djecu, odnosno držite ih dalje od ruba, iako staza ni u jednom trenutku nije upitna po pitanju opće sigurnosti ili izloženosti. Upravo na tom dijelu, kako se penje uz vršnu stijenu, na vidjelo dolazi i njezina uzbudljivost, a ljepota pogleda zadivit će sve, bez obzira na dob: more u daljini, stijene Malog Kamenjaka, okolne šume... Kamenjak je doista idealna destinacija za obiteljski planinarski izlet!
*Putopis je prvotno objavljen na portalu Putni kofer
